More

    Bogdan, Jastreb među Hoksima

    Trener Pierce je u Bogdanoviću vidio samo šutera, tricaša koji služi da raširi parket. Ponašao se kao bakica koja dobije skupocjeni mobitel, a onda ga koristi samo da bi slala SMS-ove i odgovarala na pozive. Što je legitimno, ali ne i isplativo niti optimalno.
    - Advertisement -

    Piše: Toni Lazarušić

    Kada se 2. ožujka nakon 25 propuštenih utakmica zbog ozljede koljena Bogdan Bogdanović vratio u momčad Atlanta Hawksa, dočekalo ga je rasulo. Jastrebovi su bili tek 11. na Istoku, dan ranije su smijenili trenera, jezgra ekipe bila je nagrižena ozljedama, a svlačionica opterećena zategnutim međuljudskim odnosima. Bogdanovićev povratak sam po sebi nije bio garancija da će stvari u Atlanti krenuti nabolje.

    Njegov dolazak u Hawkse u prošlom free agencyju i potpis na četverogodišnji ugovor težak 72 milijuna dolara tada je izgledao kao sjajan posao, ali njegove predstave do ozljede bile su blago razočaranje. Igrač koji je doveden s pedigreom elitnog šutera trebao je rasteretiti Traea Younga, ali Bogdanović je do All-Star vikenda ubacivao svega 9,4 poena prosječno, uz šut iz igre 38 posto i 34 posto za tricu. Pred trade deadline pojavila su se čak i šuškanja da su ga Hawksi spremni razmijeniti i ispraviti potencijalnu pogrešku iz free agencyja.

    Srećom po Atlantu, Bogdanović je ipak ostao u ekipi, uhvatio je ritam i pronašao formu, što je i samim Hawksima dalo krila. Poletjeli su Jastrebovi nakon njegovog povratka i trenutno ih gledamo na četvrtoj poziciji na Istoku. Od 2. ožujka do danas Atlanta ima drugi najbolji omjer lige (16-6), sedmi napad, 12. obranu i sedmu najbolju koš razliku na 100 posjeda u ligi. Jasno, Bogdanović nije jedini faktor ovakvih rezultata, ali je jedan od par ključnih.

    Iako im u rotaciji konstantno zbog ozljeda nedostaje pet do sedam igrača, Hawksi izgledaju kao da imaju zagarantirano mjesto u playoffu. Koje su Bogdanovićeve zasluge?

    Prosječno 16,7 poena, 3,8 skokova, 3,5 asistencija, 48 posto šut iz igre, 45 posto za tricu u 20 utakmica nakon pauze za All-Star. U tih 20 utakmica je i nekoliko njegovih skoro pa simultanki: 32 poena uz osam trica Hornetsima, po 28 poena Spursima i Bucksima, 26 poena Grizzliesima. U pravilu se Bogdanovićeve dobre igre preklapaju s Atlantinim dobrim rezultatima. Nakon početnog zastoja Srbin izgleda kao dobar fit s ostatkom ekipe. Kad je u ovakvoj top formi, Hawksi imaju igrača kakvom su se nadali kada su ga potpisivali i bez kojeg je danas nemoguće zamisliti momčad.

    Takve promjene u formi i kvaliteti izvedbe ne događaju se samo po inerciji ili slučajno, nego su često potaknute. U Bogdanovićevom slučaju stvari su se djelomično razvile po inerciji jer mu je trebao određeni period da se navikne na novi grad, okruženje i nove suigrače. Osim toga, trebalo je zaliječiti ozljedu koljena,ali i pričekati da vrijeme ubije posljedice zaraze koronavirusom koje je, kako sam kaže, osjećao sve do početka sezone.

    Više od šutera

    To sve vjerojatno ne bi bio dovoljno da se nije pojavio trener Nate McMillan koji je odigrao najvažniju rolu i razigrao Bogdanovića.

    McMillan je 1. ožujka na klupi Hawksa zamijenio Lloyda Piercea koji je smijenjen zbog loših rezultata i neslaganja s igračima. Iako asistent i Pierceova desna ruka, McMillan je po preuzimanju pokazao da ima bitno drugačiju viziju za Bogdanovića od dotadašnjeg šefa. U Pierceovu sistemu, u kojem su igrači imali veliku slobodu i koji je pomalo bio anarhičan, Bogdanović se nije uspio nametnuti. Uglavnom je bio sveden na ulogu promatrača koji ovisi o milosti suigrača da mu dodaju loptu kad je otvoren. Trener Pierce je u Bogdanoviću vidio samo šutera, tricaša koji služi da raširi parket. Ponašao se kao bakica koja dobije skupocjeni mobitel, a onda ga koristi samo da bi slala SMS-ove i odgovarala na pozive. Što je legitimno, ali ne i isplativo niti optimalno.

    bogdan
    Mekmilan i Bogdanović

    Za razliku od njega, McMillan je svjestan što ima u rukama i Bogdanovića koristi kao što tinejdžer svestrano koristi svoje skupocjene uređaje. Najvažnija stvar kod McMillana je ta što je kao iskusni NBA trener i bivši igrač prepoznao da Bogdan nije samo šuter. On je više od šutera, all-round igrač sa setom vještina koje su, kada ih je McMillan upogonio, uspjele zakrpati rupe u Atlantinoj igri, što je i bio cilj kada ga se potpisivalo u studenom. Bogdan je danas u Hawksima šuter, sekundarni playmaker, iso strijelac, cutter, dobar timski obrambeni igrač, igrač koji može zatvarati clutch utakmice i idealan partner Youngu u backcourtu.

    Šut i neograničeni tricaški domet će uvijek biti Bogdanovićevo glavno oružje i McMillan je u podizanju njegove forme krenuo baš od toga. Za razliku od Piercea, pomalo old-school nastrojeni McMillan odmah je pripremio nekoliko šablonskih akcija za šutere njegova kalibra. Cilj je bio uključiti ga u napad, razigrati i dozvoliti mu da vidi kako ti šutovi upadaju da bi vratio formu i samopouzdanje. Kad je počelo ulaziti, Bogdanović je stekao sigurnost, profilirao svoju rolu u ekipi i postao agresivniji.

    Danas Atlantin bek ima vrhunsku realizaciju kad istrčava iz blokova te iz tricaških catch & shoot i spot-up varijanti. Ako ga obrana pritisne i zatvori, Bogdanović se nastavlja kretati s lokacije na lokaciju kako bi se opet oslobodio na trici ili jednostavno utrčava u prazan prostor prema obruču. Istovremeno je elitni realizator s poludistance, iz kornera i iznadprosječno realizira oko obruča iako tu ne uzima puno šutova. Nitko ga više ne preskače u napadu kao na početku sezone. Sada je Bogdanović prva ili druga opcija i suigrači žele da završava napade jer njegova forma i svilenkasta tehnika šuta, ona koja te tjera da svaki put kada šutne pomisliš kako će ući, daju sigurnost ostatku momčadi.

    Hawksi i McMillan mogli su se zadovoljiti Bogdanovićevim tricaškim volumenom i efikasnošću. No, kao što rekosmo, to ne bi bilo maksimiziranje njegovih potencijala. Atlanti je pored Younga trebao još jedan igrač koji pouzdano može baratati loptom. Zato je McMillan otišao korak dalje i dao Bogiju loptu u ruke da kreira, za sebe i za druge.

    Zanat izučen u Europi

    Bogdanović ne provodi puno vremena u izolacijama na elbowu ili u postu. Njegova igra s loptom bazira se na pick and rollu i baš zbog te sposobnosti on je više od šutera, on je strijelac i playmaker. Kad igra iz picka, Bogdanović ubacuje 0,98 poena po posjedu, što je iznadprosječan rezultat. Tu do izražaja dolazi njegov three level scoring, jer visoke igrače postavljene u zonu može kazniti tricama i poludistancom; ako ga preuzmu može napasti obruč u izolaciji, a ako mu oduzmu sve opcije, razigrat će centra na rollu ili šutera u korneru.

    Njegove tri asistencije prosječno po utakmici nisu pretjerano impresivna brojka, ali one više predstavljaju kompromis između šuterskog i playmakerskog segmenta igre, kao i činjenice da igra uz dominantnog igrača na lopti kakav je Young. Međutim, u utakmicama bez njega Bogdanović pokazuje da može preuzeti i nešto veći kreatorski teret na svoja leđa. Razvio je odličnu suradnju s visokim igračima, posebno Clintom Capelom kojemu iz pick and rolla namješta zicere. Taj playmakerski gen kod Bogdanovića nije samo urođen, nego ga se brusilo kroz karijeru i on ne vidi se samo u prosječnom broju asista.

    Pogledate li malo detaljnije njegovu pick and roll tehniku, vidjet ćete da je ona na vrhunskom nivou. Zna kako se vratiti u sredinu kada ga obrane tjeraju u stranu, zna kako zadržati svog čuvara na leđima i ne dozvoliti mu da se vrati ispred njega, osjeća rollera s kojim surađuje u picku i zna kada mu pravovremeno dodati loptu na zicer ili pročitati obranu koja pomaže i pronaći šutera na trici. Kao i onu šutersku. Bogdanović ima jednako ispoliranu tehniku kao playmaker. Tu su potezi, strpljivost i kontrola ritma, razvijena kemija s visokim igračima, te IQ.

    Kao playmaker razvio se u Partizanu kod Duška Vujoševića gdje je u sezoni 2013./14. silom prilika, zbog ozljeda i u nedostatku boljih rješenja, učestalo igrao jedinicu i učio se razigravačkom zanatu. Ta jedna sezona sada mu zlata vrijedi jer ga je učinila raznovrsnijim igračem. Zapravo, možemo reći da je Bogdanović primjer kako ostanak u Europi nakon drafta, umjesto ekspresnog odlaska u NBA, može biti pravi izbor. Doduše, imao je tu sreću da nakon Vujoševića u Partizanu, tri sezone u Fenerbahçeu radi sa Željkom Obradovićem, još jednim velikim košarkaškim umom. Kod obojice se uspio nametnuti, igrati najvažnije role u ekipi te osvojiti gomilu trofeja. Možda još važnije, ostvario se kao igrač, naučio timskom radu i ispunjavanju zadaća.

    Danas je Bogdanović vlasnik bogatog ugovora i starter u NBA momčadi, što nikada nije bila lagana misija za bekove šutere iz Europe jer se često, osim šuta, traže i dominantne fizikalije i atleticizam. Njegova pronađena forma dala je krila Hawksima i riješila probleme u igri zbog čega je i doveden, što je samo još jednom potvrdilo da je Bogdan puno više od običnog šutera.

    Izvor: Telesport

    - Advertisement -

    Srodni članci

    Komentari

    POSTAVI ODGOVOR

    молимо унесите свој коментар!
    овдје унесите своје име

    Podelite članak

    najnoviji članci